Po rečima Spasitelja sveta, duša čoveka se u trenutku smrti susreće sa andjelima : ,,A kad umre siromah, odnesoše ga andjeli u naručje ..(Lk.16,22). Takodje, iz Jevandjelja saznajemo kom vidu se javljaju andjeli :,, a lice njegovo bijaše kao munja, i odelo njegovo belo kao sneg..(Mt.23,3)..mladića obućena u belu haljinu (Mk,16,5)..i gle, dva čoveka stadoše pred njih u blistavim haljinama (Lk.24,4)..i vide dva andjela u belim haljinama gde sede (Jn.20,12)
U svim potonjim dogadjajima hrišćanske istorije, andjeli se opisuju kao ,,blistavi mladići obučeni u belo''.
Ikonografska tradicija pravoslavne Crkve najkonkretnije pokazuje u kom vidu se andjeli javljaju ljudima. Naime, to su mladići u sjajnim odeždama, i uvek izobraženi na ikoni sa krilima kojim se ukazuje (simbolički) na njihovu drugačiju prirodu, dok se pri vidjenjima ta krila ne pominju.
Zapadni ,,kupidoni'' iz vremena renesanse i docnijeg epofa, nemaju nikakve veze sa andjelima.
Episkop Ignjatije piše : ,,Kada Bog čoveku otvori duhovne oči, tada ga učini sposobnim da sozercava duhovni svet onakvim kakav jeste.
Sveti Vasilije Veliki, u ,,Knjizi o Svetom Duhu'', tvrdi da kod nebeskih Sila njihovo biće sačinjava ,,vazdušni'', ako se uopšte tako može reći, duh ili ,,nevešastveni oganj'' zbog čega su oni ograničeni mestom i nevidljivi.