San li je iluzija ili najvernija stvarnost? Živimo li ovde ili tamo,ušuškani u svetu koji je izvan svega. Volim li te, danas, ovde i sada - u snu ili u stvarnosti? Poznajemo li se istinski, ko smo? Šta smo? Odakle smo?..... Odakle si ti, neisanjani? Odakle li sam ja stigla da bih tebe pronašla? Disala li sam? Živela li sam? Šta je to sve juče bilo, eto pojma nemam. Moj život sam udahnula onog momenta kad sam tvoje usne dotakla, i u tebe sebe upila.
I kraj tebe zaspala,a ustala nisam, u realnosti.
Nisam, mili moj, ustala. Još živim u tom trenutku večnosti. Sve je sporedno i prolazi. Samo sam u mislima sa tobom postojana, i ja, istinska ja. Dogadjaji rasprsuju sve svoje slike u magli, dok kroz nju prolazim. Šapućem i pevam, dok te rukama tražim. Vidim te i ne vidim. Dodirujem i ne mogu te dotaći.
Za tobom sam pošla.
Bez misli i sumnji. Bez senki i nevere. Bez svoje prošlosti i prtljaga. Čista i u beloj haljini...Dala sam ti bisere svojih nedara, druge nemam... Sve moje u tebi je.
San li je? Jesi li mi se zaista dogodio? Ko veruje, ne umire. A ko sanja, dušu dodiruje...Jesam li te krajičkom oka dotakla, kada sam ti se primakla? Jesi li moje ime u snu šaputao, dok si neki drugi život živeo?....Živeo li si pre mene ti?
Rasuo si me, da bih se pronašla...da bih te istinskog ugledala. Mene, biser beli.
''I uzalud ćeš se opirati...''.... I uzalud ćeš me u drugim ženama tražiti. Uzalud ćeš me se odricati, i ne pominjati, i ne ljubiti...Ne postoji vreme do momenta tog susreta. Nisam ga ja birala. Ne postoje koraci prosuti po zlatnom pesku neke obale,a da naši nisu. Ne postoji haos u svemiru, jači, od haosa života kroz koji smo prolazili. Jedino smo jedno kraj drugog, mir imali. A te sekunde su jedino što smo imali. Nisam ih nikad merila....da bi se po zlatnom pesku prosuli, u hiljadu nemira, zebnji i straha, bisera crnih..U hiljadu pitanja i nedoumica. Uprljali smo ih. Ništa skladno nije. Ništa konkretno, ni jasno, nit se išta zna..Ne znamo ništa, i znamo sve, srce u našim grudima ne diše...a gde nam behu ideali? Svi snovi o večnoj, istinitoj ljubavi? Ti i ja...nemir i mir...ljubavna pesma kao zov sirene u dubine, koje se ne bojimo...Mora se kroz patnju proći, da bi se u noći probudilo. I oživelo. I ohrabrilo. I ljubav priznalo, da je taj san najistinitiji od svih realnosti.
Budna te sanjam, dok skupljam rasute bisere svih snova naših, po obali... vraćam sebe tebi, čini se....a nisam ni otišla..nokte sečem, kosu uvijam, haljinom bisere brišem. ''Tebi pevam'', pesma je sirena....Usudi se da saznaš šta ljubav jeste.
#krusevac #astropsihologija
Comments
Post a Comment
Ostavi komentar. Hvala