Pun Mesec je u Ovnu...
Bi rodjena jedna lepa beba..iz snova, iz želja..iz snage da život iznova se probudi..
Da se oživi i u novo jutro krene.
Pred nama su dani bez oklevanja. U punom jeku i zamahu. Svom snagom probiću barikade. Tvoj Kineski zid i Zevsove stubove koje si postavio. Jer gde si ti stavio tačku, ja sam stavila zarez. Ja se ne bojim, za ono što volim ja se borim.
Veče je ovo za sve ratnice i ratnike što za Ljubav se bore. Ko za Ljubavlju vapi, ni pravdu ne preskače, Istinu još manje. Krv je ovo koja vri i adrenalin jača!
Pred nama su žudnje za kojima ćemo poči, sasvim smelo i hrabro.Bićemo kadri da pred sam ponor stanemo i lupimo mu šamar!
Pred nama je nedelja razrešenja. Spakovaćemo sve tuge u jedan kofer, u spustiti ih niz reku. Nek ide sve svojim putem...jer sve ima svoj Put i putovanje.
Od juče svega manje...vreme je da za sutra bude svega više!
Vreme je da zaključamo jedna vrata za sobom....da bi nam se otvorila druga.
Tik do Kirona se sve dešava...rane duboke, neisceljene..nezaceljenje. I nikad neka bol neće proći, ali ostale hoće. Jer neke su vredne bola, daju nam snagu da se borimo dalje. Daju nam udah, da moramo dalje. Daju nam viziju da se za budućnost učiniti nešto može...i mora. Jer do god je snaga u nama, i život je. Ko si ti da ga pomračuješ? Ko si ti da oklevaš pred vratima otvorenim? Ko si ti da se predaješ?...Da stojiš pred ponor i udišeš vatrene stihije? Iz korica izvadi svoj mač!...Zar se od tebe očekuje drugačije?
U jednom jutru, bi nevini, dečiji plač....Probudi se mati, ženo, ratnice! Uzmi život u tebi i iz tebe rodjeni i u novo jutro kreni!
Moj lepi ratniče...vreme ti je novo jutro da otključaš. Jer rodjen si za Velike stvari. Da se ne predaješ...da ne nestaješ. Jer ako ti zastaneš, a za kim ćemo mi ostali poći? Koga ćemo mi ostali dočekati i poljubiti??...
Ima nade, iz plamena se vijori, dok struji mojim venama....

Comments
Post a Comment
Ostavi komentar. Hvala